Obnovljivim izvorima energije (OIE) smatraju se izvori energije koji su sačuvani u prirodi i obnavljaju se u cijelosti ili djelomično, posebno energija vodotoka, vjetra, neakumulirana Sunčeva energija, biogorivo, biomasa, bioplin, geotermalna energija, energija valova, energija plime i oseke, energija plina iz deponija ili postrojenja za preradu otpadnih voda.

Poticanje korištenja OIE je strateški cilj Europske unije (EU), jer je u skladu sa strategijom održivog razvoja i omogućava ostvarenje ciljeva Kyoto protokola u smislu smanjenja emisije stakleničkih plinova i zaštite okoliša. Dana 27. rujna 2001. godine donesen je važan dokument europskog energetskog zakonodavstva - Direktiva 2001/77/EC Europskog parlamenta i Vijeća o promicanju uporabe električne energije iz obnovljivih izvora energije na unutarnjem tržištu električne energije.

Svrha ove Direktive je:

• smanjenje ovisnosti o uvoznim energentima i time povećanja sigurnosti opskrbe,
• zaštita okoliša,
• mogućnost ostvarenja regionalnog razvoja i time povećanja zaposlenosti otvaranjem novih radnih mjesta.

Direktivom se od zemalja članica traži prihvaćanje mjera i poticaja za ostvarivanje cilja da do 2010. godine električna energija dobivena iz OIE iznosi 22,1 posto od ukupne potrošnje električne energije u EU.

U skladu s tim, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva u Uredbi o minimalnom udjelu električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije čija se proizvodnja potiče odredilo je cilj da se do 31. prosinca 2010. godine u ukupnoj potrošnji električne energije u Republici Hrvatskoj postigne minimalni udio od 5,8 posto električne energije proizvedene iz OIE. Budući da se pod „zelenom energijom“ smatra i električna energija dobivena iz hidroelektrana, u Hrvatskoj se trenutačno približno 50 posto ukupno proizvedene energije dobiva iz OIE. Međutim, kako je udjel ostalih OIE minimalan, namjera je poticati proizvodnju električne energije iz OIE kroz mehanizme potpore.