Sunčeva energija potječe iz nuklearnih reakcija koje se događaju u središtu nama najbliže zvijezde. Oslobođena energija se u obliku svjetlosti i topline širi svemirom, a samo mali dio te energije dolazi do našeg planeta i omogućava nam život. U optimalnim uvjetima, na površini Zemlje može se dobiti približno 1 kW/m², a stvarna vrijednost ovisi o lokaciji, godišnjem dobu, dobu dana i vremenskim uvjetima. Postoje dva načina korištenja Sunčeve energije: fotonaponske ćelije i solarni kolektori.

Fotonaponske ćelije su poluvodički elementi koji izravno pretvaraju energiju Sunčeva zračenja u istosmjernu električnu struju, a na elektroenergetsku mrežu se priključuju preko pretvarača. Mogu se koristiti na manjim brodovima, satelitima, svjetionicima i telekomunikacijskim odašiljačima, koji su ovisni o neovisnom izvoru energije. Osim ovih manjih izvedbi prosječne instalirane snage od nekoliko kW, koriste se i velika postrojenja, tzv. solarne elektrane, instalirane snage od nekoliko MW.

Solarni kolektori pretvaraju Sunčevu energiju u toplinsku energiju vode ili druge tekućine, koja tijekom dana protječe kolektorima. Zagrijana tekućina se čuva u prikladnim spremnicima za daljnje korištenje, čime se postiže značajna ušteda energije. Nedostatak korištenja ovih tehnologija je ovisnost o vremenskim uvjetima i još uvijek veliki investicijski troškovi.